* Boravak za 2. razred počinje sa radom 1. septembra.
Ručak neće biti dostavljan prve nedelje.
* PČELICE će, sa tačkom Zlatna ribica, učestvovati na priredbi za prijem prvaka (koja počinje u 18 časova).
(4.25 min)
* 1. septembra biće skraćeni časovi, pa će nastava trajati od 8.00 do 10.30. * Boravak za 2. razred počinje sa radom 1. septembra. Ručak neće biti dostavljan prve nedelje. * PČELICE će, sa tačkom Zlatna ribica, učestvovati na priredbi za prijem prvaka (koja počinje u 18 časova). Podsetimo se koreografije (4.25 min)
0 Comments
Nastava u školskoj 2014/2015. godini počinje u ponedeljak, 1. septembra. Raspored: * od 8:00 časova - II , IV , VI i VIII razred * od 13:00 časova - III razred * od 14:00 časova - V i VII razred Prijem učenika prvog razreda je 1. septembra u 18:00 časova. SREĆNO!
Ko smo mi? PČELICE! Šta smo mi? PAMETNICE! I šta još? VREDNICE! Sve drug do drugarice! Pčelice su danas proslavile završetak veoma uspešne školske godine. Pohvalnice za odličan uspeh u rukama su svih vrednica. Mašina sveska za ''Čitalačku značku'' izabrana je za najbolju na nivou škole. Bravo!!! Hvala za sve što si učinila za nas! Naša draga Ana Kad Pčelica kaže HVALA Tokom dana stigla nam je pošiljka od tajnog obožavaoca. Hvala mu na veoma ukusnoj poslastici! Našoj dragoj učiteljici Maji od njenih pčelica Hvala za divno iznenađenje! Na kraju ove školske godine izveli smo priredbu za roditelje. Hvala svima koji su nas podržali! PROGRAM voditeljka: Iva
Pored velikog uspeha u školi, mnoge Pčelice ostvarile su izuzetan uspeh i na drugim poljima. Na pojedinim slikama vide se Pčelice koje u rukama drže sva odličja koja su osvojile samo tokom prvog razreda - tenis, klizanje, roleri, šah, golf, aikido, likovno stvaralaštvo, Čitalačka značka i dr. Broj osvojenih nagrada je fantastičan. PROGRAM voditeljka: Iva
PROGRAM voditeljka: Iva
U četvrtak i petak, 22. i 23. maja, zaposleni i učenici OŠ ''Janko Veselinović'' prikupljaju pomoć za ugrožene u poplavama. Potrebno je: - konzervirana hrana - sredstva za održavanje lične higijene - pelene za decu i odrasle - sredstva za dezinfekciju - rukavice i maske Prikupljena pomoć biće prosleđena Crvenom krstu.
Direktor naše škole potvrdio je sledeću informaciju:
Gradski Štab za vanredne situacije doneo je večeras odluku da osnovne i srednje škole na području grada Beograda ne rade u četvrtak 15. maja i petak, 16. maja. Ova odluka je doneta, na predlog gradskog sekretara za obrazovanje i dečju zaštitu Snežane Đurić zbog izuzetno teške situacije u Beogradu koja je prouzrokovana obilnim kišama koje će, prema procenama nadležnih, trajati naredna dva dana. Vanredne vremenske neprilike izazvale su poplave u većem broju beogradskih opština zbog čega je došlo do poremećaja u saobraćaju, skraćene su pojedine autobuske linije, a određen broj škola prokišnjava. U takvoj situaciji, ova odluka se donosi kako bi se osigurala bezbednost dece na teritoriji grada Beograda. Gradski sekretarijat za obrazovanje i dečiju zaštitu naknadno će obavestiti škole kako će nadoknaditi časove koji se neće održati naredna dva dana. Izvor BLIC Već smo se navikli - ponedeljkom se radujemo sa drugarima zbog osvojenih nagrada.
izvor: zelenaucionica.com Cilj domaćeg zadatka je da pomogne učenicima da zapamte i razumeju ono sto su naučili u školi tog dana. Na ovaj način se deca lakše uče da budu nezavisna, odgovorna, da unaprede veštine planiranja i raspoređivanja vremena, što su ključne stvari za uspeh u stvarnom svetu. Napravite odgovarajući ambijent
Vašoj deci je potreban tih, dobro osvetljen prostor u kojem neće biti ometanja i odvlačenja pažnje. Trebalo bi da to bude isto mesto svakoga dana, bilo da je to trpezarijski sto ili radni sto u njihovoj spavaćoj sobi. To podrazumeva ugašen televizor i za vas. Šta više, iskoristite to vreme da i sami u tišini radite na nekom od vaših” zadataka”, bilo da je to plaćanje računa, čitanje novina ili planiranje idućeg dana. Postarajte se da je materijal neophodan vašoj deci za izradu domaćeg zadatka na dohvat ruke, što podrazumeva i olovke, papire, bojice ili bilo šta drugo. Mlađa deca treba da rade domaći kada stignu iz škole, dok im je gradivo još sveže i kada još uvek imaju dovoljno energije. Pripremite deci užinu i pričajte sa njima o tome kako su proveli dan, a onda ih uputite da rade domaći. Isplanirajte im vannastavne aktivnosti za kasnije da bi deca prvo završila domaće. Za početak, treba im staviti do znanja da je domaći važniji od časova plesa, treninga ili karatea, ili bilo kojeg drugog hobija kojem su vaša deca posvećena van škole. Zapamtite, deca mogu biti premorena posle svih vanskolskih aktivnosti, pa tada ne bi mogla da budu koncentrisana na učenje i rad. Vreme pred spavanje nije vreme kada treba da se na brzinu završava domaći. To nije vaš domaći, već njihov Roditelji moraju da budu uključeni u domaći kako bi videli šta njihova deca uče i koliko dobro savladavaju gradivo koje treba da savladaju. Biti u blizini dece dok rade domaći vam omogućava da posmatrate eventualne frustracije svoje dece i da ih podstaknete da naprave pauzu u radu kada i ukoliko im je potrebna. U svakom slučaju, nikako ne radite domaći umesto vaše dece, već ih uputite ako vidite da se bore sa nečim. Vi želite da oni steknu osećanje ponosa i dostignuća sami. Vi budite pozitivni i uzbuđeni. Stavite deci do znanja koliko “odraslo” je to sto imaju domaće i koliko ste vi ponosni na njih. Pokušajte da ih ubedite da je “zabavno” da budu u stanju da urade zadatak koji im je poveren. Ako vi vidite domaći kao obavezu i kao nešto što se kosi sa njihovim ličnim rasporedom, oni će usvojiti vaš stav. Dozvolite im da vam pokazuju svoje radove, nagradite ih za završene zadatke i uvek to radite sa osmehom. Roditelji su često u nedoumici kada je u pitanju pravilno nagrađivanje dece. Koliko je previše? Koliko je premalo? Šta je bitnije - kvantitet ili kvalitet nagrade? Iako ne postoji tajna formula, stručnjaci tvrde da je razumevanje gde, kad i kako pohvaliti ili nagraditi, važan alat u odgajanju samopouzdane dece. Kako roditelji obično nagrađuju? Svi roditelji nagrađuju svoju decu kad su dobra u školi, kada dobro odigraju utakmicu ili naprave impresivan dvorac u pesku, kad urade nešto “izvarendno”, a u većini slučajeva to nešto je zapravo sitnica. Danas je vaspitavanje sušta suprotnost onom što je nekad bilo, kada su roditelji bili mnogo strožiji i dešava se da roditelji ponekad preteruju sa pohvalama i nagrađivanjem. Dajući svojoj deci previše pohvala i nagrada, roditelji misle da grade dečije samopouzdanje, dok ustvari čine potpuno suprotno. Nekako roditelji veruju da nagrađivanjem pozitivno utiču na samopouzdanje deteta, ali postavljanje deteta na pijadestal dok je ono još malo, može da proizvede usporeni razvoj. Previše pohvala može učiniti da se dete plaši da rizikuje i proba nove stvari, iz straha da neće ostati na pijadestalu na koji su ga roditelji postavili. Osim toga, konstantno hvaljenje, odnosno nagrađivanje šalje poruku detetu da mora da gleda u svoje roditelje radi validacije i tako ono stalno biva okrenuto njima. Previše pohvala može da ima i suprotan efekat i kad se deci pružaju na neiskren način. Sa druge strane, nedovoljno pohvala i priznanja mogu biti podjednako štetni. Dete će steći utisak da nije dovoljno dobro, ili da roditeljima nije stalo do njega i kao rezultat toga možda neće videti nikakvu svrhu u trudu i težnji da se dostigne određeni rezultat. Koja je to prava doza nagrađivanja? Stručnjaci tvrde da je kvalitet nagrađivanja važniji od kvantiteta. Ako je nagrađivanje iskreno i skoncentrisano na trud, a ne na rezultat, nagradu možete je davati detetu onoliko često koliko i zaslužuje verbalnu pohvalu. Posebno bi trebalo da prepoznamo kada se dete dodatno potrudi i natera sebe da radi više, ali je najbitnije zapamtiti da nagrađujemo proces, a ne sam rezultat. Vaš sin možda nije najbolji igrač u košarkaškom timu, ali ako je svakog dana na terenu, trebalo bi da nagradite njegov trud bez obzira da li njegov tim pobeđuje ili gubi. Nagrađivanje rada, a ne rezultata takođe znači da prepoznajete trud vašeg deteta kad je očistilo baštu, sredilo sobu, napravilo večeru ili završilo domaći iz matematike. Bez obzira na to kakav je scenario, nagrada bi trebalo da se daje za svaki poseban slučaj i proporcionalno uloženom trudu. Evo nekoliko primera koji demonstriraju kako nagrada odgovara dostignuću: 1. Ako je vaše dete odgovoran učenik koji na primer, ima dobre ocene iz matematike, trebalo bi da prepoznate njegove dobre školske navike, ali ne preterujte sa pohvalama svako veče, kada sedne da uči, ako je to njegova normalna rutina. Dajte nagradu detetu kad uradi nešto posebno što nije njegova svakodnevica. 2. Ako vaša ćerka uči da vozi bicikl dve nedelje i nakon toga i uspe, dajte joj nagradu zato nije odustala. 3. Kad vaš sin u zabavnom parku isproba neku od stvarno zastrašujućih atrakcija, možete mu reći da je hrabar i avanturističkog duha, ali nemojte ga nagrađivati, jer se on i nije baš namučio. Zapravo se samo zabavljao. Kad vaše dete učini taj poseban napor koji zaslužuje nagradu, svakako ga možete nagraditi onim čime mislite da zaslužuje, ali svi stručnjaci se slažu da to ne bi trebalo da bude novac. Deca bi trebalo da budu samomtivisana, a ako kažete detetu da ćete mu dati 500 dinara ako dobije peticu na kontrolnom, onda je razlog iz kog dete uči novac, a ne pozitivan osećaj uspeha. Dok davanje novca i nije najpametnija ideja, slavljenje dečijeg uspeha, posvećenog rada i dostignuća se preporučuje. Izlazak na sladoled ili ručak nakon dobijanja knjižice, ili izvođenja školske predstave je dobar način da se proslavi detetovog trud i rad. Nagrađivanje ima važnu ulogu u izgradnji samopouzdanja, ali postoje neke stvari koje bi trebalo da znate pre nego što počnete da aplaudirate svome detetu. Budite jasni. Umesto da kažete detetu da je dobar košarkaš, recite mu da je lepo bacio loptu i odlično odigrao odbranu. Jasnoća pomaže deci da se poistovete sa svojim posebnim veštinama. Budite iskreni. Pohvala bi trebalo uvek da bude iskrena. Deca mogu da prepoznaju kad je pohvala neiskrena, a kada to uvide vi gubite kredibilitet. Osim toga, tada postaju nesigurni, jer više ne veruju u vaše pozitivne reči i biva im teško da prepoznaju kad ste stvarno mislili ono što ste rekli, a kad ne. Ohrabrite nove aktivnosti. Nagradite decu što probaju nove stvari, uče da voze bicikl ili da vezuju pertle i zato što se ne plaše da će pogrešiti. Ne nagrađujte očigledno. Potrudite se da ne preterate u nagrađivanju: vaše dete je pametno, lepo, nadareno, talentovanu… Roditelji mogu često da budu zaneseni, ali ako dete konstantno sluša hvale, one počinju da zvuče prazno i postaju beznačajne. Pohvalite dete kad zaista to i mislite. Recite detetu da vidite koliko naporno uči, jer mu to pomaže da uvidi da vi kao roditelj prepoznajete njegov trud. Takođe, to mu daje do znanja da vidite razliku između toga kada se trudi, a kada ne. Skoncentrišite se na proces. Nagradite dete za trud i naporan rad, a ne za nasleđene talente. Neće sva deca biti sjajni sportisti ili brilijantni učenici, ali deca koja naporno i predano rade imaju poseban talenat, koji će im omogućiti da postignu mnogo toga u životu. Naše vredne PČELICE, Marija, Vera, Teodora, Mihajlo, Maša i Isidora, osvojile su ČITALAČKE ZNAČKE. BRAVO!!! Luka je doneo medalju iz Slovenije, sa turnira u hokeju.
BRAVO!!! Sliku kralja Dragutina, nastalu na radionici "Mali kopisti" u Muzeju primenjene umetnosti,
uramili smo i njome oplemenili jedan od zidova naše učionice. Zašto je važno da štedimo vodu? Svoj prvi zajednički domaći zadatak PČELICE su veoma ozbiljno shvatile. Grupe su se okupile i uradile projekte, nadmašivši sva očekivanja. Roditelji jedne PČELICE napisali su: ''Posle duge rasprave članovi grupe su doneli odluku da kreiraju svoje viđenje problema i stvorili su svoje važne crteže koji će sigurno uticati na svest svih pčelica da razmišljaju o štednji vode. Slike dokumentuju navode.'' Danas smo posetili Muzej primenjene umetnosti. Pogledali smo izložbu Osvežavanje memorije - Ornamenti srpskih srednjovekovnih fresaka. Na radionici Mali kopisti, oslikavanjem zidnog platna, na kome su projektovani izabrani ornamenti i kompozicije sa izložbe, deca su dobila mogućnost da i sama postanu kopisti i oslikaju na zidnom platnu projektovani segment sa izložbe. Mi smo oslikali kralja Dragutina. Imali smo vremena i za pesmu... :-)) Biti roditelj znači – podići nezavisno ljudsko biće Kao rezultat isuviše kontrolisanih, takoreći dezinfikovanih međusobnih odnosa, deca danas odrastaju bez prilike da nauče kako da sami biju svoje bitke, a stalno mešanje odraslih poručuje im i da za takvo nešto uostalom nisu ni sposobni. Nenadzirana igra zapravo je od ključne važnosti za dečji emocionalni i socijalni razvoj. Ona pomaže da dete savlada društvena pravila, kao i da nauči da stvara svoja. Smanjenje učešća igre u detinjstvu, odražava se na našu sposobnost građenja odnosa sa ljudima kada odrastemo – kroz igru mi učimo da dajemo i uzimamo, da razumemo tuđa osećanja, da rešavamo konflikte – što je osnova svake veze, upozorava psiholog Bernardo Karduči (Bernardo J. Carducci) sa univerziteta Indijana.
„Staklenik“ roditeljstvo Deci je neophodno da nauče da se samostalno nose sa rizicima i izazovima društvenog života – počev od najobičnije činjenice da ih niko neće voleti samo zato što postoje, kao što su verovatno navikli kod kuće, pa sve do neprijatnih susreta sa bezobraznim i zlonamernim osobama – upravo zato što će ih takve situacije pratiti čitavog života, a roditelji i vaspitači neće večno biti tu da rešavaju probleme umesto njih. Iako svi, naravno, želimo da poštedmo svoju decu od bilo kakve vrste patnje, bilo da je u pitanju oderan lakat ili povređena sujeta, loša iskustva i neuspesi neophodan su deo procesa učenja i sazrevanja, pa bez njih deca ostaju potpuno nepripremljena za život koji ih čeka. „Staklenik“ roditeljstvo, gde su deca pod stalnim nadzorom i gde im se poklanja previše pažnje, smatra dečji psiholog Dejvid Andereg, čini decu previše samosvesnom, i previše opreznom. „Ako svaki vaš crtež završi na frižideru vaših roditelja, vi nećete biti slobodni da se glupirate i pravite greške“, dodaje Andereg. Kada bi se trend suvišnog štićenja okončao zajedno sa detinjstvom, još bi bilo dobro. „Intenzivno roditeljstvo“, međutim, nastavlja se danas sve dok mamina i tatina čeda debelo ne zađu u tridesete. Na studijama, deca se javljaju roditeljima preko mobilnog nekoliko puta dnevno, izveštavaju šta su jeli, šta su učili. Sve normalnije postaje, kako vlasnik jedne njujoške pi-ar agencije primećuje – da roditelji upućuju žalbe šefovima zato što misle da njihova deca previše rade. Statistike pokazuju da je i čuveno rano osamostaljivanje dece, karakteristično za protestanske kulture Zapadne Evrope i Amerike, danas sve više stvar prošlosti. Umesto u ranim dvedesetim, deca danas napuštaju roditeljski dom skoro deceniju kasnije, sa tendencijom da se vrlo brzo vrate u toplo porodično gnezdo – skoro 30% mladih u Britaniji pripada ovoj „bumerang“ generaciji koja je spremna da uživanje u sopstevnoj nezavisnosti vrlo lako žrtvuje zarad maminih kolača i plaćenih računa, pa se samostalnog života odriču čim im posao dosadi i prestane da ih „ispunjava“ ili ih stan kakav mogu da priušte početničkom platom više ne zadovoljava konforom. Dvadesete godine života danas su čak prerasle u jednu posebnu etapu u odrastanju, pod nazivom „postadolescencija“, a prema klasičnim parametrima, samo 31% muškaraca i 46% žena danas se sa trideset godina može smatrati odraslim. To je više nego duplo manje u odnosu na 1960. godinu. Projekat „dete“ Dakle, čini se da je ideja, da biti roditelj pre svega znači – podići nezavisno ljudsko biće, danas potpuno zaboravljena. Umesto da izlože sopstvenu decu životu, kako bi ona nizanjem uspona i padova izrasla u sposobne odrasle jedinke, roditelji danas očajnički pokušavaju da prekroje čitav svet po meri svojih čeda, čineći im tako najgoru moguću uslugu. Ni roditelji, niti društvo, ne mogu svet večno da pridržavaju, kako ne bi pao na pleća sirotog potomstva. Za početak, morali bismo da poradimo i na sebi samima – to što roditeljstvo shvatamo kao arenu za treniranje sopstvenog savršenstva a decu kao svoj najvažniji „projekat“ – činimo upravo zato što i sebe same shvatamo previše ozbiljno. Sa druge strane, prezaštićeno i hipernadzirano dete na početku može da deluje kao manja briga, ali zaštita jednog dana neminovno počne da pada. Kad-tad, vaš mališa zaboraviće svoju kacigu i antibakterijski gel – pa makar to bilo i u četrdesetoj – i ode vaše stakleno zvono u paramparčad. * Tekst preuzet sa http://zelenaucionica.com/biti-roditelj-znaci-podici-nezavisno-ljudsko-bice/ * Proveravamo znanje, brzinu, spretnost... Ostavite komentar - Da li smo danas bolji? PČELICE vežbaju matematiku pecajući brojeve. U svetu postoji jedno carstvo... Ovde se niko ne plaši prljavih ruku i iscepanih kolena... |
Rođena sam u Lazarevcu, gde sam završila osnovnu školu i gimnaziju.
Školovanje sam nastavila na Učiteljskom fakultetu u Beogradu. Kao profesor razredne nastave radim od 2004. Od 2005. godine deo sam kolektiva OŠ "Janko Veselinović" iz Beograda. Laureat sam Nagrade grada Beograda za oblast obrazovanja za 2016. god. Autor sam knjige za decu "Mia Lavandula", objavljene na srpskom i engleskom jeziku. Kategorije
All
Arhiva
January 2021
Kreativne ideje
|